Tišina...ta melodija bola i tuge
Mrak se skupio u kap
rano jutro kao slap ulazi u sobu
da l' si ikada pitala
tamne senke zidova ujutro gde odu
Oči su ti sklopljene
usne su ti umorne
ne ljubi me njima
nisu čvorci pevali dok je
iznad krovova svirala tišina
Hajde, Bože, budi drug
pa okreni jedan krug unazad planetu
noć je kratko trajala
a nama je trebala najduža na svetu
U mom oku samo hlad
u mom srcu samo stud, inje i prašina
nisu čvorci pevali dok je
iznad krovova svirala tišina
U cik zore zviždi voz
njime odlazim u OZ
neću da se vratim
što god tebi napišem pocepam i obrišem
al' ti moraš znati
Nisi se probudila, zato nisi videla
igrale su sene
nek te dobri duhovi i kraljevski orlovi
čuvaju od mene
...znam da nema više vremena za nas.
ja zadnji put te ljubim danas.
nešto pričaš, ali ne čujem ti glas.
...she loves him more than he will ever know.
he loves her more than he will ever show.
...rijeka je slušala, rijeka je pamtila, negdje je to zapisala...rijeka bi to nekada ponovila.
...kiša me uvijek sjeti na tebe i kako mi bez tvoje blizine po srcu zebe.
...trenom te vidjela, trenom se zaljubila, trenom te zavoljela, ali te nikada nisam trenom zaboravila.
...voljeli smo kišne noći. duge šetnje duž malih, uskih ulica...eh, pa to je bilo onda...znaš, kad sam bila tvoja mala curica.
...bili smo jedno s prirodom, stapali se s njom, razgovarali s njom svojim pokretima...da, baš ta slika se u vremenu razbila.
...kad te bude ljubav zaboljela, shvatit ćeš koliko sam te voljela.
...vjetar svira sonatu uzdaha...
MOŽE LI SE IKADA ZABORAVITI ONO ŠTO SE JEDNOM LJUBILO???
heh.....pa ja te još uvijek volim...nakon toliko vremena.
(. . .dah duše. . .)
